Hej Slaveni

< Hey, Slavs

Hej Slaveni, zemlja tutnji
s Volge do Triglava;
istim glasom huče Visla,
Jadran, Timok, Sava.

Živi, živi duh slavenski,
živjet ćeš vjekovma;
zalud ponor prijeti pakla,
zalud vatra groma!

Gromko kliče drug nam Staljin
iz ruskih nizina,
odzivlje se drug mu Tito
s bosanskih planina:

Mi stojimo postojano
kano klisurine,
proklet bio izdajica
svoje domovine!

Za slobodu na braniku
uvijek ćemo biti,
naše zemlje neće nikad
dušman pokoriti.

Makar na nas navalile
cijelog svijeta čete,
mi smo složni, tko prot nama,
s njime hajd pod pete!

Hrvatski (1865.)



Oj Hrvati! jošte živi
Rieč naših djedovah,
Dok za narod srdce bije
Njihovíh sinovah.
Živi, živi, duh hrvatski
Živit će vjekoma,
Zalud ponor prieti pakla,
Zalud vatra groma.

Jezika, dar, dade nam Bog
Silni gromoviti,
Nitko dakle nesm'e nam to,
Blago ugrabiti.
Makar na nas navalile
Svega svieta čete,
Bog je snami, koj prot nami,
S njime hajd pod pete.

Neka ista nad nami se
Grozna bura uznese,
Stiena puca, dub se lama
Zemlja da se trese:
Mi stojimo postojano
Kanu klisurine.
Bio proklet izdaica
Svaki domovine.

Hej, Slováci, ešte naša
Slovenská reč žije,
Dokiaľ naše verné srdce
Za náš národ bije.

Žije, žije, duch slovenský,
Bude žiť na veky,
Hrom a peklo, márne vaše
Proti nám sú vzteky!

Jazyka dar sveril nám Boh,
Boh náš hromovládny,
Nesmie nám ho teda vyrvať
Na tom svete žiadny;

I nechže je koľko ľudí,
Toľko čertov v svete;
Boh je s nami: kto proti nám,
Toho Parom zmetie.

I nechže sa aj nad nami
Hrozná búrka vznesie,
Skala puká, dub sa láme
A zem nech sa trasie;

My stojíme stále pevne,
Ako múry hradné
Čierna zem pohltí toho,
Kto odstúpi zradne!